Anksioznost je jedno od najčešćih stanja među ljudima. Samo u Sjedinjenim Državama, studije procjenjuju da je broj ljudi koji pate od anksioznog stanja oko 40 miliona. Ovaj broj će vjerovatno biti veći, jer uključuje samo osobe kojima je dijagnosticirao medicinski stručnjak.
Da budemo jasni, povremena anksioznost je normalno stanje uma. Svi se osjećamo anksiozno kada idemo na prvi sastanak, učimo za ispit ili idemo na razgovor za posao, na primjer. Međutim, hronična (dugotrajna) anksioznost može ometati rutinske, svakodnevne aktivnosti.
Klinika Mayo koristi sljedeću listu simptoma za otkrivanje i dijagnosticiranje generaliziranog anksioznog poremećaja (GAD), jednog od najčešćih tipova anksioznosti:
- Uporna briga ili opsesija oko malih ili velikih briga.
- Nemogućnost odvajanja ili otpuštanja brige
- Nemogućnost opuštanja, nemir ili osjećaj na rubu.
- Poteškoće s koncentracijom ili osjećaj da se um "prazni".
- Nevolja zbog donošenja odluka zbog straha od donošenja pogrešne odluke.
- Izvođenje svake opcije u situaciji sve do njenog mogućeg negativnog zaključka.
- Poteškoće s nesigurnošću ili neodlučnost.
Šta ne treba da radim da bih se izborio sa anksioznošću?
Kada smo mi ili neko koga volimo pogođeni hroničnom anksioznošću, to može biti teško vrijeme. Naravno, ponekad ćemo osjetiti da nema kontrole nad situacijom. Međutim, iako postoje elementi stanja zbog kojih se možemo ovako osjećati, postoje stvari koje možemo učiniti – i, što je jednako važno, ne činiti – da pomognemo našim voljenima.
Važno je shvatiti da ljudi ne osjećaju da mogu kontrolisati svoju anksioznost. Zaista, hronična anksioznost je hemijska neravnoteža u mozgu; kao takvi, postoje putevi koji su postavljeni u mozgu koji otežavaju ublažavanje vlastitih simptoma – iako je to moguće.
Kada je neko koga poznajete pogođen hroničnom anksioznošću, često postoji osećaj krivice i beznađa. Da stvar bude još teža, neki ljudi ne razumiju nauku koja stoji iza bolesti i mogu (često nenamjerno) biti osuđujući i štetni.
“Anksioznost ne isprazni sutrašnji dan od tuge, već samo danas prazni svoju snagu.” – Charles Spurgeon
S obzirom na to, evo 10 stvari koje ljudi sa anksioznošću ne žele da čuju
1 – “Smiri se”
O, da, da je samo tako jednostavno. Ne samo da je ovo beskorisno, već i štetno. Bolje bi vam bilo da vjerujete da bi neko sa anksioznim stanjem mogao samo da se „smiri“, to bi već učinio. Zapamtite, ovo nije samo "faza" ili "trenutak", to je stanje. Baš kao što neko sa temperaturom ne može samo da ohladi temperaturu, neko sa anksioznošću ne može samo da se „smiri“. Umjesto toga, nešto što može biti od pomoći je samo ljubazno uputiti osobu da "diše"…ovo pokazuje saosjećanje i može biti od velike pomoći.
2 – “Nije ozbiljno”
Da, ozbiljno je. Mentalni poremećaji – hemijska neravnoteža u mozgu – ozbiljna su stanja. Za osobu s kroničnom anksioznošću često postoje fizički simptomi povezani s poremećajem – drhtavica, bol, nesanica, glavobolja, lupanje srca itd. Buka koja se događa u glavi osobe – zajedno s fizičkim simptomima koji često slijede – je prilično ozbiljna. Tražite prave riječi? Pokušajte "To je samo privremeno".
3 – “Bar si zdrav/imaj svoje zdravlje”
Iako osoba možda ne pati od nekih ozbiljnih fizičkih bolesti, opće zdravlje je mnogo više od samo anatomskog. Zaista, veza uma/tela postaje sve više prihvaćena među naučnom zajednicom, a anksiozni poremećaji su savršen primjer te povezanosti. Kako drugačije objasniti ubrzano srce, znojne ruke i bolove u tijelu koji često prate anksioznost? Produženi stres, uključujući stres uzrokovan anksioznošću, može negativno utjecati na tijelo osobe.
4 – “Prebolećeš to”
Ova izjava nije prihvatljiva za nekoga ko ima anksiozni poremećaj. Umjesto toga, ova izjava će se vjerovatno tumačiti kao ekvivalent slijeganju ramenima ili "eh". Anksiozni poremećaji se mogu prevazići i prirodnim i medicinskim intervencijama, ali to ne znači da neko može da ih "preboli", jer "to" često nije u njihovoj kontroli.
5 – “Zašto ste zabrinuti?”
Važno je shvatiti da oboljela osoba često ne zna zašto se tako osjeća. Kao što je spomenuto, anksioznost je striktno hemijska neravnoteža. Mozak je složen organ; nešto što tek treba otkriti. Sve dok u potpunosti ne saznamo kako mozak prima, obrađuje i tumači sve stimuluse, vjerovatno neće biti konkretnog odgovora na „zašto“za mnoge mentalne poremećaje.
6 – “Razmišljaj o nečem drugom”
Ovo je često lakše reći nego učiniti. Iako neko može biti u stanju da skrene svoje anksiozne misli na kratak vremenski period, teško je održati takvo skretanje. Jedna važna napomena: pokazalo se da meditacija i praksa svjesnosti ublažavaju neke simptome anksioznosti i depresije. Umjesto da kažete "razmislite o nečem drugom", možda predložite osobi da proučava meditaciju. Zapamtite: predložite, ali nemojte insistirati.
7 – “Izgledaš loše/užasno/bolesno”
Doduše, ovo niko ne voli da čuje, ali ovo je još istinitije ako neko ima hroničnu anksioznost. Već samosvjesni i na ivici, ovo je izjava koja zaista može povrijediti. Ako znate da neko do koga vam je stalo ima anksioznosti, učinite mu uslugu: klonite se ovakvih izjava.
8 – “Svi ponekad postanu anksiozni”
Utvrdili smo ovu činjenicu. Međutim, to ne umanjuje ozbiljnost situacije osobe. Izgovaranje nečega poput ovoga jednostavno čini da se pogođeni osjećaju neadekvatnijim nego što se već osjećaju. Uzeto na pogrešan način, ovo može dovesti do toga da se osoba osjeća izolovanom i nespremnom da razgovara o svojoj situaciji, što je upravo suprotno od onoga što mi želimo kao njihovi voljeni.
9 – “I ja imam problema”
Ponekad ovo recite iz empatije; ponekad je to samo rečeno iz čiste sebičnosti. Bez obzira na motiv, ova izjava nikome ne pomaže – i dalje ćete imati svoje probleme, a oni će svoju anksioznost upotpuniti brigom o vašim problemima… ovo je u najmanju ruku beskorisno. Takođe, nisu svjesni problema drugih ljudi. Svi smo dovoljno zreli da shvatimo da većina nas – svi mi? – imaju problema.
10 – „Nema razloga za brigu“
Opet, ovo je izjava koja se može pogrešno protumačiti kao empatična ili gruba. Anksioznost nije svjestan izbor, stoga nije tako jednostavno kao da neko odluči da „nema razloga za brigu“i eliminiše svoje stanje. Osim toga, kako da znamo da nema razloga za brigu? Možda zaista postoji nešto oko čega bismo mogli da brinemo o čemu nismo svesni. Umjesto toga, samo poslušajte i stavite im se na raspolaganje da razgovaraju ako žele.
Završna razmišljanja o pomoći voljenoj osobi s anksioznošću
Važno je napomenuti da postoje načini na koje možete pomoći. Svrha ovog članka nije odvratiti nikoga da se obrati nekome ko pati. Zaista, spominjanje stvari kao što su meditacija, molitva, odmor, posjeta liječniku, itd. – posebno ako ste imali koristi – su sjajni načini da pokažete osobi da vam je stalo. Samo zapamtite da ne možemo nekoga prisiliti da proučava meditaciju ili traži liječenje, jer to mora biti odluka pojedinca.
Opet, predlažemo da ne insistirate dok im se stavljate na raspolaganje. Na ovaj način, vaša voljena osoba će se osjećati brižno i učinit ćete nešto bitno: pokazati svoju ljubav i saosećanje.
